Tuesday, March 2, 2010

Vrijeme je moj neprijatelj.

Jeste li ikad bili u situaciji kad se približavate da upoznate samog sebe u potpunosti? Ustvari, "ovaj dio u potpunosti" ne postoji. Ali barem jednim dobrim dijelom sebe. Lijevim dijelom možda.
Ja jesam maloprije..taj osjećaj upoznavanja sebe sa samom sobom nije lijep, ljudi ne vole znati ništa unaprijed, ljudi kao vole iznenađenja. Polako shvatate kakvi ste u dušu, šta vam smeta ili šta ne, jesu li vam vezane ruke ili nisu, želimo li to ili pak ne....
Taj osjećaj počeo je kucati na moja vrata spoznaje veoma često, i to baš kad ne očekujem, naravno..kad dođeš do onog trenutka koji je presudan u razumijevanju nekog svog postupka, na primjer, parabola napretka koja opisuje vaš uspjeh na nekom putu, i poslije nekog vremena ili stane, ili skrene s puta..Shvatila sam da se meni stvori jedna zamrznuta tačka na tom putu, i ne mrda. Ni lijevo, ni desno. Samo stoji. Ta tačka mi veže ruke, ne dopušta. Ta tačka je kobna, ali je i opuštajuća. Tad shvatiš da si dostignuo najvišu tačku te parabole...ali ne odustaješ. :)
Možda je to samo pokušaj, ili generalizacija, možda je to slučajnost (koja se ponavlja?), ustvari ne zanima me šta je, ja samo želim hodati kroz život odvezanih ruku.






Klik za muziku.

1 comment:

  1. hello Angelica,

    I wish I could understand what your post is all about! but since I don't, let me just thank you for visiting Sally's Musings ^_^

    Gee, I really wish I could understand your language...

    ReplyDelete